Andrićeva nagrada

Andrićeva nagrada je književna nagrada koja se na osnovu piščeve testamentarne volje svake godine dodeljuje za priču ili zbirku priča napisanu na srpskom jeziku. Dodeljuje se od 1975. godine. Prilikom dodele nagrade za 2005 godinu i posle diskusija o tome da „nagrađeno delo mora svojim naslovom i sadržajem da bude u skladu sa dostojanstvom Andrićevog dela“, modifikovani su kriterijumi u skladu sa vremenom u kome živimo. Tim pre, posle diskusije koju je izazvala nagrada za 2004. godinu.

  • Dragoslav Mihailović, „Petrijin venac“ (1975);
  • Antonije Isaković, „Tren“, (1976);
  • Milisav Savić, „Ujak naše varoši“, (1977);
  • Aleksandar Tišma, „Škola bezbožništva“, (1978);
  • Mirko Kovač, „Slike iz porodičnog albuma Meštrevića“, (priča), (1979);
  • Ćamil Sijarić, „Francuski pamuk“, (1980);
  • Svetlana Velmar Janković, „Dorćol“, (1981);
  • David Albahari, „Opis smrti“, (1982);
  • Danilo Kiš, „Enciklopedija mrtvih“, (1983);
  • Vidosav Stevanović, „Carski rez“, (1984);
  • Radoslav Bratić, „Slike bez oca“, (1985);
  • Mladen Markov, „Starci na selu“, (1986);
  • Filip David, „Princ vatre“, (1987);
  • Jovan Radulović, „Dalje od oltara“, (1988);
  • Radoslav Petković, „Izveštaj o kugi“, (1989);
  • Saša Hadži Tančić, „Zvezdano povezani“, (1990);
  • Milica Mićić Dimovska, „Odmrzavanje“, (1991);
  • Voja Čolanović, „Prirodan odgovor“, (priče), (1992);
  • Živojin Pavlović, „Tavan“, priča, (1993);
  • Vida Ognjenović, „Otrovno mleko maslačka“, (1994);
  • Pavle Ugrinov, „Nikoleta“, priča, (1995);
  • Radovan Beli Marković, „Setembrini u Kolubari“, (1996);
  • Danilo Nikolić, „Ulazak u svet“, (1997);
  • Miroslav Josić Višnjić, „Novi godovi“, (1998);
  • Aleksandar Gatalica, „Vek“, (1999);
  • Vladan Matijević, „Prilično mrtvi“, (2000);
  • Milorad Pavić, Priče sa savske padine, ciklus pripovedaka objavljenih i knjizi „Strasne ljubavne priče“, (2001);
  • Miroslav Toholj, „Mala Azija i priče o bolu“, (2002);
  • Mihajlo Pantić, „Ako je to ljubav“, (2003);
  • Jovica Aćin, „Dnevnik o vagini“, (2004);
  • Ljubica Arsić, „Maco da l' me voliš“ (2005);
  • Goran Petrović, „Razlike“ (2006);
  • Ljiljana Dugalić, „Akt“ (2007);
  • Mirko Demić, „Molski akordi“ (2008);
  • Milenko Pajić, za ciklus „Dokumentarne priče“ iz knjige „Imam jednu priču za tebe“ (2009);
  • Za 2010. nije dodeljena.[1]
  • Milovan Marčetić, za pripovetku „Izlazak“ (2011);[2]
  • Mirjana Pavlović, „Trpeza bez glavnog jela“ (2012);[3]
  • Drago Kekanović, „Usvojenje“ (2013);[4]

Izvori

  1. Ove godine bez dobitnika Andrićeve nagrade („Politika“, 10. oktobar 2011)
  2. Uručena Andrićeva nagrada („Politika“, 11. oktobar 2012)
  3. Andrićeva nagrada za Mirjanu Pavlović (B92, 19. septembar 2013)
  4. Andrićeva nagrada Dragu Kekanoviću („Politika“, 19. septembar 2014)

Vanjske veze