James Stirling

James Stirling
moderna arhitektura postmoderna arhitektura
James Stirling (desno) ispred Staatsgalerie u Stuttgartu 1984. god.
Rođenje	22. travnja 1926. Glasgow, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt	25. lipnja 1992. London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nacionalnost	škotsko
Vrsta umjetnosti	arhitektura, dizajn
Praksa	Sveučilište u Liverpoolu Stirling i Gowan
Poznata djela	Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge Neue Staatsgalerie Stuttgart Clore Gallery, London
Nagrade	Medalja Alvar Alto (1977.) Zlatna medalja RIBA (1980.) Pritzkerova nagrada (1981.) Nagrada Praemium Imperiale (1990.)

James Frazer Stirling (22. travnja 1926.-25. lipnja 1992.) je bio škotski arhitekt; među kritičarima i kolegama priznat kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih arhitekata druge polovice 20. stoljeća.

Životopis

Iako je općeprihvaćena godina njegova rođenja u Glasgowu 1926., njegov dugogodišnji prijatelj, Colin St John Wilson, trdi kako je Stirling rođen 1924. god.^[1] James Stirling je pohađao Srednju školu Quarry Bank u Liverpoolu, a tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se tzv. „Crnoj straži” Škotske kraljevske brigade (3 SCOTS), te padobranskoj postrojbi s kojom je sudjelovao u desantu tijekom „Dana D” (Operacija Neptun) i bio je dvaput ranjen prije povratka u Britaniju^[2].

Studirao je arhitekturu od 1945.-50. na Sveučilištu u Liverpoolu, gdje je poput mnogih mladih arhitekata počeo ispitivati i donekle podrivati teorijske koncepte moderne arhitekture. Njegov razvoj je uvelike poticao njegov učitelj i prijatelj, Colin Rowe, koji ga je i upoznao s eklektičarskim duhom koji mu je omogućio inspiraciju djelima iz gotovb cijele povijesti, od starog Rima do baroka, te od Franka Lloyda Wrighta do Alvara Aalta. Godine 1956., s James Gowan osnovao je ured Stirling i Gowan čije je najpoznatije djelo Zgrada fakulteta inženjerstva u Leicesteru koji se odlikuje svojim tehničkim i geometrijskim formama, ali i Stirlingova, kasnije jako česta, uporaba izometričke ptičje perspektive.

Od 1963. on vodi svoj samostalni ured, a od 1971. godine partner mu postaje Michael Wilford, koji je radio s njim od 1960. U 1970-ima Stirling mijenja svoj arhitektonski pristup, te se prije pojave racionalističke škole ili brutalista Stirling pretvara u jednog od glavnih predstavnika eklektične postmoderne. Nova državna galerija u Stuttgartu (Neue Staatsgalerie Stuttgart) se u tom smislu smatra učinkovitim remek-djelom koje rukuje nizom regionalnih i nacionalnih odlika koje grade povijest.

God. 1978. Stirling je dobio medalju Alvar Aalto, a 1981. slavnu Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu”. Netom prije smrti 1992. god. dobio je vitešku titulu. Budući da je njegov ured Stirling-Michael Wilford nastavio raditi poslije njegove smrti, mnogi objekti, poput Zgrade sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu (1993.-94.), ostvareni su posthumno.

Nagrada Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (RIBA) za izvrsnost, najprestižnija nagrada britanskih arhitekata, je 1996. godine po njemu nazvana Stirling prize.

Djela

Uspjeh Stirlingove arhitekture leži u njegovoj sposobnosti da suptilno uklopi brojne, gotovo enciklopedijske, izvore iz povijesti arhitekture, s jasnom vizijom snažnih i pouzdanih poteza u cilju obnove urbanih formi. Može se reći kako je njegova arhitektura u njegovo vrijeme bila pobunom protiv konformiteta. Gotovo uvijek je izazivao uzbunu britanske kritike koja nije propuštala priliku da ga napadne na svakom koraku, što je dovelo do njegovog velikog djelovanja u inozemstvu.

Kronolški popis važnijih djela

• Zgrada odjela inženjerstva Sveučilišta u Leicesteru, Ujedinjeno Kraljevstvo (1959.-1963.)
• Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge, UK (1964.-67.)
• Spavaonica Sveučilišta St. Andrews, Edinburgh, UK (1964.-68.)
• Studentski dom (Zgrada Florey), Queen's College, Oxford, UK (1966.-71.)
• Stambena zgrada Southgate Estate, Runcorn, UK (1967.-76.), srušeno 1992.
• Zgrada za obuku tvrtke Olivetti, Haslemere, UK (1969.-72.)
• Proširenje Sveučilišta Rice, Houston, Texas, SAD
• Centar za kazališne umjetnosti, Cornell University, Ithaca, New York, SAD (1983.-1988.)
• Nova državna galerija u Stuttgartu, Njemačka (1979.-84.)
• Muzej Arthur M. Sackler, Sveučilište Harvard, Cambridge, Massachusetts, SAD (1979.-1985.)
• Muzej umjetnosti Fogg, Cambridge, Massachusetts, SAD (1979.-85.)
• Berlinski znanstveni centar za društvena istraživanja, Njemačka (1979.-88.)
• Clore Gallery (za potpunu kolekciju djela Williama Turnera), proširenje Galerije Tate u Londonu, UK (1980.-85.)
• Zgrada i tvornica B. Braun Melsungen AG, Melsungen, Njemačka (1992.)
• Galerija Tate u Liverpoolu, UK (1984.-1988.)
• Sveučilište za glazbu i scenske umjetnosti, Stuttgart, Njemačka (posthumno, 1993.-94.)
• No 1 Poultry, London, UK (posthumno, 1994.-98.)

Izvori

• Mark Girouard, Big Jim: The Life and Work of James Stirling, Chatto & Windus, London, (1998., 2000.) ISBN 0-7011-6247-3
• Michael Wilford i Thomas Muirhead, James Stirling, Michael Wilford and Associates: Buildings and Projects, 1975-1992, Thames and Hudson, 1994. ISBN 0-500-34126-5

Vanjske veze

James Stirling na Wikimedijinoj ostavi

• James Stirling na stranicama Pritzkerove nagrade Arhivirano 2009-08-31 na Wayback Machine-u (en)
• James Stirling archive, Canadian Centre for Architecture (en)