Knut Lavard

Sveti Knut Lavard
Knut Lavard na fresci u Vigesterdskoj crkvi kraj Ringsteda.
Rođen/a	1096, Roskilde, Danska
Umro/la	7. januar 1131. (dob: 34–35), šuma Haraldsted kraj Ringsteda u Zealandu, Danska.
Štuje se u	Rimokatolička crkva
Kanoniziran/a	1169
Kalendar svetaca	7. januar
Atributi	vitez sa vijencem, kopljem i ciboriumom
Zaštitništvo	Zealand, Danska

Knut Lavard (danski: Knud Lavard; 12. mart 1096 – 7. januar 1131) bio je danski princ poznat kao prvi vojvoda Schleswiga, odnosno prvi granični princ koji je bio istovremeno vazal danskih i njemačkih vladara, stvorivši tako viševjekovni spor oko Južnog Jyllanda. Knut Lavard je također poznat kao predak loze Valdemarskih (Valdemarerne) kraljeva.^[1]

Rodio se kao jedini zakoniti sin kralja Erika I Svedobrog i kraljice Boedil Thurgotsdatter. Oba roditelja je izgubio na njihovom hodočašću u Svetu zemlju 1103. S obzirom da je bio dijete, plemićka skupština je za novog kralja izabrala njegovog strica Nielsa. Godine 1115. mu je Niels dao Vojvodstvo Schleswig i grofovsku titulu (jarl af Sønderjyll') i zadatak da suzbija napade slavenskih Bodriča na južnu Dansku. U tome se pokazao izuzetno uspješan, spriječivši Bodriče ne samo u napadu na Dansku, nego i na Sveto Rimsko Carstvo. Brzo se povezao sa carem Lotarom III i počeo koristiti vojvodsku titulu (Hertug af Slesvig).

Historičari navode kako je Knut stekao ogromnu popularnost u Danskoj, dijelom zbog nastojanja u domovinu iz Njemačke uveze ideale viteštva, a dijelom i svojim privlačnim fizičkim izgledom. Bio je oženjen za kijevsku princezu Ingeborg, kćer kneza Mstislava I, s kojom će imati četvoro djece, među kojima buduću norvešku kraljicu Christinu i budućeg danskog kralja Valdemara I.

Dio Danaca je, zbog bliskosti s njemačkim vladarom, u Knutu vidio opasnost po nezavisnost zemlje. Erik, a prije svega njegov sin Magnus Jaki su u njemu vidjeli opasnost po svoje prijestolje. 7. januara 1131. je Knut mučki ubijen u šumi Haraldstedt. Naručitelj ubistva se nikada nije precizno otkrio, iako su bijesni Knutovi pristaše upirali prstom na Magnusa Jakog. To je izazvalo dugotrajni građanski rat koji će završiti 1157. godine dolaskom na prijestolje Valdemara. On je poslije uspješno izlobirao da mu se otac (ubijen kada je on još bio u majčinoj utrobi) proglasi svecem.

• Susanne Schurr: Knud Lavard, Jarl in Schleswig. In: Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL). Bd. 4, ISBN 3-88309-038-7, Sp. 183–186. (de)
• Attwater, Donald and Catherine Rachel John (1993) The Penguin Dictionary of Saints. 3rd edition. (New York: Penguin Books) ISBN 0-14-051312-4
• Mortensen, Lars Boje (2006) The Making of Christian Myths in the Periphery of Latin Christendom (Ca. 1000-1300) (Museum Tusculanum Press) ISBN 978-87-635-0407-2

• Knut Lavards Kapel
• St Knud Lavard Church
• Sannt Knud Lavard School Arhivirano 2010-12-16 na Wayback Machine-u
• Crucifix for Knud Lavard Arhivirano 2012-03-11 na Wayback Machine-u