Toma Apostol
 | |
| Preminuo | {{{datum smrti}}} okolica Chennaija, Indija |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi, Pravoslavnoj Crkvi, Anglikanskoj Crkvi, Luteranskoj Crkvi, nekim Protestantskim Crkvama |
| Simboli | Blizanac, stavljajući prst u Krista, koplje (znak mučeništva), kvadrat (njegovo zanimanje, graditelj) |
| Zaštitnik | Arhitekti, Indija, Pula i ostali |
Toma Apostol, također zvan Nevjerni Toma ili Juda Toma Blizanac, bio je jedan od Isusovih dvanaestorice apostola. Možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je "Gospodin moj i Bog moj!" Apostolu Tomi se pripisuje autorstvo nekanonskog Jevanđelja po Tomi.[1]
U ranom hrišćanstvu je bilo rasprostranjeno predanje da je Juda Toma Didimos bio Isusov brat blizanac.[2] Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka.[3]
Prema tradiciji Toma je bio jedini apostol koji je propovedao izvan granica tadašnjeg Rimskog carstva. Poznat je kao apostol Persije (Irana) i Indije.[4] U Sirijskoj crkvi, Toma je poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebno u Edesi.[1] Djela Tomina navode da je umro mučeničkom smrću u Indiji, nakon što je obratio kralja Gundafora.[5]
Rimokatolička Crkva slavi njegov spomendan 3. srpnja. U tradicionalnom katoličkom kalendaru, njegov je spomendan bio 21. prosinca (najkraći dan u godini). Pomaknut je kako bi se na taj dan prisjećalo na sv. Petra Kanizija koji je umro 21. prosinca.
Ime
Toma se u nekim izvorima pominje i kao Juda Toma Didimos odnosno Juda blizanac (aramejska riječ toma i grčka didimos obe znače "blizanac").[1]
Toma u Ivanovu evanđelju
Toma se javlja u nekoliko redaka u Ivanovu evanđelju. Kada je Lazar umro, učenici su se usprotivili Isusovoj odluci o povratku u Judeju gdje su židovi prethodno pokušali kamenovati Isusa. Isus je bio odlučan u svojoj namjeri, pa je tada Toma hrabro rekao: "Hajdemo i mi da umremo s njim!" (Iv 11:16)
Toma je također govorio na Posljednjoj večeri (Iv 14:5). Isus je uvjeravao svoje učenike kako znaju gdje ide, no Toma se bunio kako oni uopće ne znaju ništa. Isus je na to i na Filipov zahtjev odgovorio detaljnim objašnjenjem svoje povezanosti s Ocem.
Ipak, najpoznatije Tomino javljanje u Novom zavjetu zasigurno je ono kada sumnja u Isusovo uskrsnuće i zahtjeva da dodirne Isusove rane prije nego se sam uvjeri (Iv 20:24-29). Caravaggiova slika Nevjera svetog Tome (prikazana iznad) prikazuje tu scenu. U ovoj se priči nalazi podrijetlo sintagme Nevjerni Toma. Nakon što je vidio živog Isusa (Biblija nigdje ne tvrdi je li Toma uistinu dotaknuo Kristove rane), Toma je iskazao svoju vjeru u Isusa uzviknuvši "Gospodin moj i Bog moj!"; a prema ovome se ponekad naziva i Toma Vjernik.[6] Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio Tri kralja (Mudrace s Istoka).
Toma u Sirijskoj predaji
Sveti Toma (Thoma Shlikha) se smatra osnivačem i prvim patrijarhom, odnosno katolikosom sirijske Crkve Istoka (oko 33 - 77. godine[7]). U ranom hrišćanstvu drevne Osroene (istočna Sirija, između Edese i Messene) o apostolu Tomi je postojala razvijena predaja. Ova kršćanska predaja je književno uobličena u nizu djela nazvanih po Tomi[3]:
- Evanđelje po Tomi napisano između 50. i 125 g.
- Knjiga Tomina nastala početkom 3. vijeka
- Djela Tomina napisana oko 225. g.
Značaj i uloga Tome u samim djelima je vremenom evoluirala, od zapisivača Isusovih izreka (Evanđelje po Tomi), preko dijaloga Isusa i Tome (Knjiga Tomima), do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela Tomina).[3] Tomini hrišćani su u Južnoj Indiji bili u dodiru s budistima, što je utjecalo na neke njihove spise.[8]
Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Helmut Koester, Introduction to the Gospel of Thomas”. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-23. Pristupljeno 2011-03-12.
- ↑ Dr. Bruce F. MacDonald, 2010, The Thomas Book, ISBN 978-1608608195
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Knjiga Tome Athletesa, uvod: John D. Turner)
- ↑ „kuzhippallil Nasrani Syrian Christians”. Kuzhippallil.com. Pristupljeno 25. 04. 2010.
- ↑ Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ Faith and Character of Apostle Thomas by Dr. Mathew Vellanickal and many other articles in St. Thomas Christian Encyclopaedia
- ↑ „Nestorian Patriarchs”. Nestorian.org. Pristupljeno 17 April 2011.
- ↑ E. Conze, »Buddhism and Gnosis«, u: Le Origini dello Gnosticismo: Colloquio di Messina 13—18 Aprile 1966 (Leiden, 1967), str. 665.
Vidi još
Toma Apostol na Wikimedijinoj ostavi
- Sveti Toma iz Meliapora
- Kršćani svetog Tome
- Evanđelje po Tomi
- Knjiga Tomina
- Djela Tomina
- São Tomé
- p
- r
- u
