Car Kōbun

Car Kōbun (弘文天皇, Kōbun-tennō^?, 648 – 21. august 672) bio je 39. po redu car Japana ^[1] prema tradicionalnom popisu.^[2] Njegova je vladavina je trajala samo nekoliko mjeseci u periodu 671-672.^[3]

Bio je sin prethodnog cara Tenjija, a prije stupanja na prijestolje mu je službeno ime bilo princ Ōtomo (大友皇子, Ōtomo no ōji). Bio je Tenjijev omiljeni sin, te mu je dao titulu Daijō Daijin, odnosno "kancelar kraljevstva". Imao je dvije supruge - kćer svog strica princa Oame (s kojom je imao kćer) te kćer Fujiwara no Kamatarija, sa kojom je također imao kćer.

Otac je ispočetka kao nasljednika prijestolja namjeravao postaviti svog strica Oamu, ali se na kraju ipak odlučio za Otomoa, koji je krajem 671. ili početkom 672. stupio na prijestolje kao car Kobun. Međutim, njegov stric je podigao ustanak poznat kao Jinshin rat te ga svrgnuo i postao car Temmu. Svrgnuti Kobun je izvršio samoubistvo - prema nekim navodima vješanjem, a prema drugim navodima izvršivši sepukku.

Za Kobuna je karakteristično da ga rane japanske kronike nisu navodile kao cara, nego kao uzurpatora. Ta se situacija promijenila tek u 19. vijeku nakon Meiji revolucije u Japanu kada je priznat kao car u skladu sa tada uspostavljenim carskim kultom.

Izvori

Literatura

• Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
• Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
• Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
• Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
• Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842