Car Sushun

Car Sushun (崇峻天皇, Sushun-tennō^?,  ? - 592) bio je 32. po redu car Japana,^[1] prema tradicionalnom popisu.^[2]

Rodio se kao Hatsusebe no Miko, dvanaesti sin cara Kimmeija. Majka mu je bila Oane-no-kimi, kćer Soga no Inamea, vođe klana Soga koji je dominirao japanskim carskim dvorom u 6. vijeku. Na prijestolje je došao nakon smrti svog polubrata cara Yomeija 587, do koje je došlo uslijed eskalacije sukoba pro-budističkog klana Soga sa tradicionalnim šintoističkim klanom Mononobe, čiji je predvodnik Mononobe no Moriya odmah nakon Yomeijeve smrti za novog cara proglasio princa Anahobea, još jednog Kimmeijevog sina. Sukob dvaju klanova je u bitci kod Shigisana završio pobjedom Soga na čelu sa Soga no Umakoom; Soge su potom za cara proglasile Sushuna.

Sushun, međutim, nije bio zadovoljan time što kao car ima samo formalno, dok je Soga no Umako imao stvarnu vlast. Jednom je prilikom lova izjavio "Želim ubiti Umakoa isto kao što ću ubiti ovog vepra". Čuvši za to, Soga no Umako je organizirao atentat u kome je car Sushun ubijen 592. Naslijedila ga je polusestra koja će biti poznata kao carica Suiko.

Izvori

Literatura

• Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
• Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
• Jochi Daigaku. (1989). Monumenta Nipponica, Vol. 44. Tokyo: Sophia University Press. OCLC 1640509
• Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
• Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
• Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842